kondolírati
kondolírati (komu) dv. 〈prez. kondòlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kondolirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kondoliram |
| 2. | kondoliraš |
| 3. | kondolira |
| množina | |
| 1. | kondoliramo |
| 2. | kondolirate |
| 3. | kondoliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kondolirat ću |
| 2. | kondolirat ćeš |
| 3. | kondolirat će |
| množina | |
| 1. | kondolirat ćemo |
| 2. | kondolirat ćete |
| 3. | kondolirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kondolirah |
| 2. | kondoliraše |
| 3. | kondoliraše |
| množina | |
| 1. | kondolirasmo |
| 2. | kondoliraste |
| 3. | kondolirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kondolirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kondolirao sam |
| 2. | kondolirao si |
| 3. | kondolirao je |
| množina | |
| 1. | kondolirali smo |
| 2. | kondolirali ste |
| 3. | kondolirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kondolirao |
| 2. | bio si kondolirao |
| 3. | bio je kondolirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kondolirali |
| 2. | bili ste kondolirali |
| 3. | bili su kondolirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kondoliraj |
| množina | |
| 1. | kondolirajmo |
| 2. | kondolirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kondolirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kondoliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kondolirao, kondolirala, kondoliralo | |
| kondolirali, kondolirale, kondolirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kondoliran, kondolirana, kondolirano | |
| kondolirani, kondolirane, kondolirana | |
Definicija
izraziti/izražavati rodbini žalovanje povodom smrti, izraziti sućut, suosjećanje u tuzi za pokojnikom
Etimologija
✧ njem. kondolieren ← lat. condolere ≃ kon- + dolere: osjećati bol
