Hrvatski jezični portal

kondùktēr

kondùktēr m 〈G konduktéra〉

Izvedeni oblici
jednina
N kondukter
G konduktera
D kondukteru
A konduktera
V kondukteru
L kondukteru
I kondukterom
množina
N kondukteri
G konduktera
D kondukterima
A konduktere
V kondukteri
L kondukterima
I kondukterima
Definicija
onaj koji prati prometno sredstvo s putnicima, naplaćuje i ovjerava putne karte
Etimologija
njem. Kondukteur ← fr. conducteur