kònačnōst
kònačnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | konačnost |
| G | konačnosti |
| D | konačnosti |
| A | konačnost |
| V | konačnosti |
| L | konačnosti |
| I | konačnošću / konačnosti |
| množina | |
| N | konačnosti |
| G | konačnosti |
| D | konačnostima |
| A | konačnosti |
| V | konačnosti |
| L | konačnostima |
| I | konačnostima |
Definicija
| 1. | prestanak, završetak, kraj |
| 2. | fil. a. prostorno-vremenska ograničenost b. u grčkoj filozofiji, dovršena oblikovanost bića c. u skolastici, oznaka za kontingentno, nesavršeno biće koje razlog svoga opstojanja nema u sebi samom, nego u Apsolutnom biću |
Etimologija
✧ vidi kònac2
