kȍnčati
kȍnčati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
končati | |
prezent | |
jednina | |
1. | končam |
2. | končaš |
3. | konča |
množina | |
1. | končamo |
2. | končate |
3. | končaju |
futur | |
jednina | |
1. | končat ću |
2. | končat ćeš |
3. | končat će |
množina | |
1. | končat ćemo |
2. | končat ćete |
3. | končat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | končah |
2. | konča |
3. | konča |
množina | |
1. | končasmo |
2. | končaste |
3. | končaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | končao sam |
2. | končao si |
3. | končao je |
množina | |
1. | končali smo |
2. | končali ste |
3. | končali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam končao |
2. | bio si končao |
3. | bio je končao |
množina | |
1. | bili smo končali |
2. | bili ste končali |
3. | bili su končali |
imperativ | |
jednina | |
2. | končaj |
množina | |
1. | končajmo |
2. | končajte |
glagolski prilog sadašnji | |
končajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
končao, končala, končalo | |
končali, končale, končala | |
glagolski pridjev pasivni | |
končan, končana, končano | |
končani, končane, končana |