konkretizírati
konkretizírati (što) dv. 〈prez. konkretìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. konkretìzīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
konkretizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | konkretiziram |
2. | konkretiziraš |
3. | konkretizira |
množina | |
1. | konkretiziramo |
2. | konkretizirate |
3. | konkretiziraju |
futur | |
jednina | |
1. | konkretizirat ću |
2. | konkretizirat ćeš |
3. | konkretizirat će |
množina | |
1. | konkretizirat ćemo |
2. | konkretizirat ćete |
3. | konkretizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | konkretizirah |
2. | konkretiziraše |
3. | konkretiziraše |
množina | |
1. | konkretizirasmo |
2. | konkretiziraste |
3. | konkretizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | konkretizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | konkretizirao sam |
2. | konkretizirao si |
3. | konkretizirao je |
množina | |
1. | konkretizirali smo |
2. | konkretizirali ste |
3. | konkretizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam konkretizirao |
2. | bio si konkretizirao |
3. | bio je konkretizirao |
množina | |
1. | bili smo konkretizirali |
2. | bili ste konkretizirali |
3. | bili su konkretizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | konkretiziraj |
množina | |
1. | konkretizirajmo |
2. | konkretizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
konkretizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
konkretiziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
konkretizirao, konkretizirala, konkretiziralo | |
konkretizirali, konkretizirale, konkretizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
konkretiziran, konkretizirana, konkretizirano | |
konkretizirani, konkretizirane, konkretizirana |