Hrvatski jezični portal

konstitúcija

konstitúcija ž

Izvedeni oblici
jednina
N konstitucija
G konstitucije
D konstituciji
A konstituciju
V konstitucijo
L konstituciji
I konstitucijom
množina
N konstitucije
G konstitucija
D konstitucijama
A konstitucije
V konstitucije
L konstitucijama
I konstitucijama
Definicija
1. a. skup osobina, izraženih u vanjskom obliku tijela, u građi organa i tkiva, u načinu reagiranja i djelovanja organa, u sklonosti prema bolestima [jaka konstitucija; čvrsta konstitucija; slaba konstitucija] b. psih. urođene osobne tjelesne i psihičke sposobnosti
2. a. osnovni zakon države koji određuje oblike uređenja i građanska prava; ustav b. pov. dokument koji je objavio vladar ili neko državno tijelo; dekret, uredba
Sintagma
astenična konstitucija visok rast, razmjerno dugačak prsni koš, široka zdjelica i dugački udovi;
atletska (fibrozna, muskulozna) konstitucija visok stas, snažan kostur, široka ramena, uska zdjelica;
piknička konstitucija nizak rast, širok prsni koš, razmjerno uska ramena i kratki udovi
Etimologija
lat. constitutio: narav, sastav (1); naredba, uredba (2,3) ≃ constitutus: utemeljen ← constituere: uspostaviti, utemeljiti