konsternírati
konsternírati (koga, što, se) dv. 〈prez. konstèrnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| konsternirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | konsterniram |
| 2. | konsterniraš |
| 3. | konsternira |
| množina | |
| 1. | konsterniramo |
| 2. | konsternirate |
| 3. | konsterniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | konsternirat ću |
| 2. | konsternirat ćeš |
| 3. | konsternirat će |
| množina | |
| 1. | konsternirat ćemo |
| 2. | konsternirat ćete |
| 3. | konsternirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | konsternirah |
| 2. | konsterniraše |
| 3. | konsterniraše |
| množina | |
| 1. | konsternirasmo |
| 2. | konsterniraste |
| 3. | konsternirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | konsternirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | konsternirao sam |
| 2. | konsternirao si |
| 3. | konsternirao je |
| množina | |
| 1. | konsternirali smo |
| 2. | konsternirali ste |
| 3. | konsternirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam konsternirao |
| 2. | bio si konsternirao |
| 3. | bio je konsternirao |
| množina | |
| 1. | bili smo konsternirali |
| 2. | bili ste konsternirali |
| 3. | bili su konsternirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | konsterniraj |
| množina | |
| 1. | konsternirajmo |
| 2. | konsternirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| konsternirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| konsterniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| konsternirao, konsternirala, konsterniralo | |
| konsternirali, konsternirale, konsternirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| konsterniran, konsternirana, konsternirano | |
| konsternirani, konsternirane, konsternirana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) učiniti/činiti da dođe do konsternacije, uzrokovati čiju konsternaciju |
| 2. | (se) doći/dolaziti u stanje konsternacije, biti/bivati konsterniran |
Etimologija
✧ njem. konsternieren ← lat. consternare ≃ kon- + sternere: rasuti, posuti
