konvergírati
konvergírati () dv. 〈prez. konvèrgīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. konvèrgīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| konvergirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | konvergiram |
| 2. | konvergiraš |
| 3. | konvergira |
| množina | |
| 1. | konvergiramo |
| 2. | konvergirate |
| 3. | konvergiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | konvergirat ću |
| 2. | konvergirat ćeš |
| 3. | konvergirat će |
| množina | |
| 1. | konvergirat ćemo |
| 2. | konvergirat ćete |
| 3. | konvergirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | konvergirah |
| 2. | konvergiraše |
| 3. | konvergiraše |
| množina | |
| 1. | konvergirasmo |
| 2. | konvergiraste |
| 3. | konvergirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | konvergirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | konvergirao sam |
| 2. | konvergirao si |
| 3. | konvergirao je |
| množina | |
| 1. | konvergirali smo |
| 2. | konvergirali ste |
| 3. | konvergirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam konvergirao |
| 2. | bio si konvergirao |
| 3. | bio je konvergirao |
| množina | |
| 1. | bili smo konvergirali |
| 2. | bili ste konvergirali |
| 3. | bili su konvergirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | konvergiraj |
| množina | |
| 1. | konvergirajmo |
| 2. | konvergirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| konvergirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| konvergiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| konvergirao, konvergirala, konvergiralo | |
| konvergirali, konvergirale, konvergirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| konvergiran, konvergirana, konvergirano | |
| konvergirani, konvergirane, konvergirana | |
Definicija
međusobno se približiti/približavati, steći/stjecati se u jednoj točki, usmjeriti/usmjeravati djelatnost u jednom pravcu, težiti prema istom cilju, opr. divergirati
Etimologija
✧ lat. convergere: ≃ kon- + vergere: okrenuti, nagibati se; convergens: konvergentan
