konvèrtīt
konvèrtīt m 〈G konvertíta〉
jednina | |
---|---|
N | konvertit |
G | konvertita |
D | konvertitu |
A | konvertita |
V | konvertite |
L | konvertitu |
I | konvertitom |
množina | |
N | konvertiti |
G | konvertita |
D | konvertitima |
A | konvertite |
V | konvertiti |
L | konvertitima |
I | konvertitima |
1. | rel. onaj koji je pristupio drugoj vjerskoj zajednici ili se odrekao ateizma; obraćenik |
2. | pren. pejor. onaj koji je zbog materijalnih, profesionalnih i sl. razloga prihvatio ideologiju ili politiku koju je prije pobijao (bez obzira čini li to iz uvjerenja ili ne); prebjeg |