kontramandírati
kontramandírati (što) dv. 〈prez. kontramàndīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kontramandirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kontramandiram |
| 2. | kontramandiraš |
| 3. | kontramandira |
| množina | |
| 1. | kontramandiramo |
| 2. | kontramandirate |
| 3. | kontramandiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kontramandirat ću |
| 2. | kontramandirat ćeš |
| 3. | kontramandirat će |
| množina | |
| 1. | kontramandirat ćemo |
| 2. | kontramandirat ćete |
| 3. | kontramandirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kontramandirah |
| 2. | kontramandiraše |
| 3. | kontramandiraše |
| množina | |
| 1. | kontramandirasmo |
| 2. | kontramandiraste |
| 3. | kontramandirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kontramandirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kontramandirao sam |
| 2. | kontramandirao si |
| 3. | kontramandirao je |
| množina | |
| 1. | kontramandirali smo |
| 2. | kontramandirali ste |
| 3. | kontramandirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kontramandirao |
| 2. | bio si kontramandirao |
| 3. | bio je kontramandirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kontramandirali |
| 2. | bili ste kontramandirali |
| 3. | bili su kontramandirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kontramandiraj |
| množina | |
| 1. | kontramandirajmo |
| 2. | kontramandirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kontramandirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kontramandiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kontramandirao, kontramandirala, kontramandiralo | |
| kontramandirali, kontramandirale, kontramandirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kontramandiran, kontramandirana, kontramandirano | |
| kontramandirani, kontramandirane, kontramandirana | |
Definicija
| 1. | otkazati/otkazivati narudžbu |
| 2. | opozvati/opozivati zapovijed |
Etimologija
✧ kontra- + lat. mandare: povjeriti
