kòntūzija
kòntūzija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kontuzija |
| G | kontuzije |
| D | kontuziji |
| A | kontuziju |
| V | kontuzijo |
| L | kontuziji |
| I | kontuzijom |
| množina | |
| N | kontuzije |
| G | kontuzija |
| D | kontuzijama |
| A | kontuzije |
| V | kontuzije |
| L | kontuzijama |
| I | kontuzijama |
Definicija
teška ozljeda udarom ili zračnim tlakom bez puknuća tkiva, često s podljevom krvi [pretrpjeti kontuziju; dobiti kontuziju; zadati kontuziju (komu)]; naboj, nagnječenje, zgnječenje
Etimologija
✧ lat. contusio ≃ contundere: udariti, sudariti
