kràćati
kràćati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kraćati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kraćam |
2. | kraćaš |
3. | kraća |
množina | |
1. | kraćamo |
2. | kraćate |
3. | kraćaju |
futur | |
jednina | |
1. | kraćat ću |
2. | kraćat ćeš |
3. | kraćat će |
množina | |
1. | kraćat ćemo |
2. | kraćat ćete |
3. | kraćat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kraćah |
2. | kraćaše |
3. | kraćaše |
množina | |
1. | kraćasmo |
2. | kraćaste |
3. | kraćahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kraćao sam |
2. | kraćao si |
3. | kraćao je |
množina | |
1. | kraćali smo |
2. | kraćali ste |
3. | kraćali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kraćao |
2. | bio si kraćao |
3. | bio je kraćao |
množina | |
1. | bili smo kraćali |
2. | bili ste kraćali |
3. | bili su kraćali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kraćaj |
množina | |
1. | kraćajmo |
2. | kraćajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kraćajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kraćao, kraćala, kraćalo | |
kraćali, kraćale, kraćala |