Hrvatski jezični portal

korespondírati

korespondírati dv.prez. korespòndīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
korespondirati
 
prezent
jednina
1. korespondiram
2. korespondiraš
3. korespondira
množina
1. korespondiramo
2. korespondirate
3. korespondiraju
 
futur
jednina
1. korespondirat ću
2. korespondirat ćeš
3. korespondirat će
množina
1. korespondirat ćemo
2. korespondirat ćete
3. korespondirat će
 
imperfekt
jednina
1. korespondirah
2. korespondiraše
3. korespondiraše
množina
1. korespondirasmo
2. korespondiraste
3. korespondirahu
 
aorist
jednina
1. korespondirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. korespondirao sam
2. korespondirao si
3. korespondirao je
množina
1. korespondirali smo
2. korespondirali ste
3. korespondirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam korespondirao
2. bio si korespondirao
3. bio je korespondirao
množina
1. bili smo korespondirali
2. bili ste korespondirali
3. bili su korespondirali
 
imperativ
jednina
2. korespondiraj
množina
1. korespondirajmo
2. korespondirajte
 
glagolski prilog sadašnji
korespondirajući
 
glagolski prilog prošli
korespondiravši
 
glagolski pridjev aktivni
korespondirao, korespondirala, korespondiralo
korespondirali, korespondirale, korespondirala
Definicija
1. (), v. korespondencija (1,2)
2. (s kim, s čim) biti/bivati sličan po funkciji, poziciji [francuski Sûreté korespondira britanskom Scotland Yardu]
3. (s kim, s čim) biti/bivati u harmoniji, odgovoriti/odgovarati jedno drugom, podudariti/podudarati se [njegov posao korespondira s njegovim interesima]
Etimologija
njem. korrespondieren ← srlat. correspondere ≃ ko- + respondere: odgovoriti