korespondírati
korespondírati dv. 〈prez. korespòndīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
korespondirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | korespondiram |
2. | korespondiraš |
3. | korespondira |
množina | |
1. | korespondiramo |
2. | korespondirate |
3. | korespondiraju |
futur | |
jednina | |
1. | korespondirat ću |
2. | korespondirat ćeš |
3. | korespondirat će |
množina | |
1. | korespondirat ćemo |
2. | korespondirat ćete |
3. | korespondirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | korespondirah |
2. | korespondiraše |
3. | korespondiraše |
množina | |
1. | korespondirasmo |
2. | korespondiraste |
3. | korespondirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | korespondirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | korespondirao sam |
2. | korespondirao si |
3. | korespondirao je |
množina | |
1. | korespondirali smo |
2. | korespondirali ste |
3. | korespondirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam korespondirao |
2. | bio si korespondirao |
3. | bio je korespondirao |
množina | |
1. | bili smo korespondirali |
2. | bili ste korespondirali |
3. | bili su korespondirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | korespondiraj |
množina | |
1. | korespondirajmo |
2. | korespondirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
korespondirajući | |
glagolski prilog prošli | |
korespondiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
korespondirao, korespondirala, korespondiralo | |
korespondirali, korespondirale, korespondirala |
1. | (), v. korespondencija (1,2) |
2. | (s kim, s čim) biti/bivati sličan po funkciji, poziciji [francuski Sûreté korespondira britanskom Scotland Yardu] |
3. | (s kim, s čim) biti/bivati u harmoniji, odgovoriti/odgovarati jedno drugom, podudariti/podudarati se [njegov posao korespondira s njegovim interesima] |