kopulírati
kopulírati () dv. 〈prez. kopùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kopulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kopuliram |
| 2. | kopuliraš |
| 3. | kopulira |
| množina | |
| 1. | kopuliramo |
| 2. | kopulirate |
| 3. | kopuliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kopulirat ću |
| 2. | kopulirat ćeš |
| 3. | kopulirat će |
| množina | |
| 1. | kopulirat ćemo |
| 2. | kopulirat ćete |
| 3. | kopulirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kopulirah |
| 2. | kopuliraše |
| 3. | kopuliraše |
| množina | |
| 1. | kopulirasmo |
| 2. | kopuliraste |
| 3. | kopulirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kopulirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kopulirao sam |
| 2. | kopulirao si |
| 3. | kopulirao je |
| množina | |
| 1. | kopulirali smo |
| 2. | kopulirali ste |
| 3. | kopulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kopulirao |
| 2. | bio si kopulirao |
| 3. | bio je kopulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kopulirali |
| 2. | bili ste kopulirali |
| 3. | bili su kopulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kopuliraj |
| množina | |
| 1. | kopulirajmo |
| 2. | kopulirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kopulirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kopuliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kopulirao, kopulirala, kopuliralo | |
| kopulirali, kopulirale, kopulirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kopuliran, kopulirana, kopulirano | |
| kopulirani, kopulirane, kopulirana | |
Definicija
| 1. | spojiti/spajati se (o jednostaničnim organizmima) |
| 2. | a. spolno općiti b. pren. pejor. spolno općiti bez ikakvog sentimentalnog angažmana |
Etimologija
✧ vidi kȍpula
