kopẕcati se
kopẕcati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
koprcati | |
prezent | |
jednina | |
1. | koprcam |
2. | koprcaš |
3. | koprca |
množina | |
1. | koprcamo |
2. | koprcate |
3. | koprcaju |
futur | |
jednina | |
1. | koprcat ću |
2. | koprcat ćeš |
3. | koprcat će |
množina | |
1. | koprcat ćemo |
2. | koprcat ćete |
3. | koprcat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | koprcah |
2. | koprcaše |
3. | koprcaše |
množina | |
1. | koprcasmo |
2. | koprcaste |
3. | koprcahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | koprcao sam |
2. | koprcao si |
3. | koprcao je |
množina | |
1. | koprcali smo |
2. | koprcali ste |
3. | koprcali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam koprcao |
2. | bio si koprcao |
3. | bio je koprcao |
množina | |
1. | bili smo koprcali |
2. | bili ste koprcali |
3. | bili su koprcali |
imperativ | |
jednina | |
2. | koprcaj |
množina | |
1. | koprcajmo |
2. | koprcajte |
glagolski prilog sadašnji | |
koprcajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
koprcao, koprcala, koprcalo | |
koprcali, koprcale, koprcala |
1. | brzim i naglim pokretima tijela i udova nastojati se izbaviti iz čega, osloboditi se, iskočiti iz čega (o ljudima, životinjama); bacakati se, otimati se, praćakati se (ob. o ribi) |
2. | razg. nastojati se izvući iz teškog položaja ili iz teškoća bilo koje prirode (s naporom, učinkom i brzinom koji su nalik koprcanju) [koprcati se u neprilikama] |