kȍškati se
kȍškati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
koškati | |
prezent | |
jednina | |
1. | koškam |
2. | koškaš |
3. | koška |
množina | |
1. | koškamo |
2. | koškate |
3. | koškaju |
futur | |
jednina | |
1. | koškat ću |
2. | koškat ćeš |
3. | koškat će |
množina | |
1. | koškat ćemo |
2. | koškat ćete |
3. | koškat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | koškah |
2. | koškaše |
3. | koškaše |
množina | |
1. | koškasmo |
2. | koškaste |
3. | koškahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | koškao sam |
2. | koškao si |
3. | koškao je |
množina | |
1. | koškali smo |
2. | koškali ste |
3. | koškali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam koškao |
2. | bio si koškao |
3. | bio je koškao |
množina | |
1. | bili smo koškali |
2. | bili ste koškali |
3. | bili su koškali |
imperativ | |
jednina | |
2. | koškaj |
množina | |
1. | koškajmo |
2. | koškajte |
glagolski prilog sadašnji | |
koškajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
koškao, koškala, koškalo | |
koškali, koškale, koškala | |
glagolski pridjev pasivni | |
koškan, koškana, koškano | |
koškani, koškane, koškana |
1. | lagano se međusobno udarati, izmjenjivati laganije udarce u kost ili u kosti |
2. | pren. prepirati se |