Hrvatski jezični portal

1.	term. naprava u obliku kruga koja se okreće na osovini u centru i omogućuje kretanje, radnju itd. [mlinski kotač], usp. točak1
2.	sport, v. bicikl

∆ kotač povijesti, usp. točak historije, v. točak¹ Δ

⃟ nisu mu svi kotači u glavi (na mjestu) iron. njegovo duševno stanje nije u redu, nije odgovoran za svoje postupke

✧ prasl. *kotačь (slov. kotač, sl. kotačka: očišćen klip kukuruza)