Kozáci
Kozáci m mn 〈N Kòzāk, V Kȍzāče〉 (Kozàkinja ž)
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | Kozakinja |
| G | Kozakinje |
| D | Kozakinji |
| A | Kozakinju |
| V | Kozakinjo |
| L | Kozakinji |
| I | Kozakinjom |
| množina | |
| N | Kozakinje |
| G | Kozakinja |
| D | Kozakinjama |
| A | Kozakinje |
| V | Kozakinje |
| L | Kozakinjama |
| I | Kozakinjama |
Definicija
etn. pov. vojnički i konjanički narod s tradicijom neovisnosti, pojavio se u 15. st. u stepama između Dnjepra, Dona i Volge; daljnji potomci Tatara, polunomadi, izvrsni jahači i ratnici, sve do 20. st. često ratovali na raznim stranama; sovjetska vlast ukinula je njihovu dotadašnju autonomiju i uglavnom ih rusificirala [donski, dnjeparski ili zaporoški, povolški, orenburški, kavkaski, crnomorski, sibirski Kozaci]
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Kòzāk (Moslavina)
Etimologija
✧ rus. ← turk. kazak: pustolov, slobodan
