kotírati
kotírati dv. 〈prez. kòtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
kotirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kotiram |
2. | kotiraš |
3. | kotira |
množina | |
1. | kotiramo |
2. | kotirate |
3. | kotiraju |
futur | |
jednina | |
1. | kotirat ću |
2. | kotirat ćeš |
3. | kotirat će |
množina | |
1. | kotirat ćemo |
2. | kotirat ćete |
3. | kotirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kotirah |
2. | kotiraše |
3. | kotiraše |
množina | |
1. | kotirasmo |
2. | kotiraste |
3. | kotirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | kotirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | kotirao sam |
2. | kotirao si |
3. | kotirao je |
množina | |
1. | kotirali smo |
2. | kotirali ste |
3. | kotirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kotirao |
2. | bio si kotirao |
3. | bio je kotirao |
množina | |
1. | bili smo kotirali |
2. | bili ste kotirali |
3. | bili su kotirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kotiraj |
množina | |
1. | kotirajmo |
2. | kotirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kotirajući | |
glagolski prilog prošli | |
kotiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
kotirao, kotirala, kotiralo | |
kotirali, kotirale, kotirala |
1. | (što) odrediti/određivati cijenu na burzi (valute, vrijednosnih papira) |
2. | () a. imati vrijednost na burzi izraženu nekom mjerom b. biti/bivati cijenjen u javnosti, u stručnom krugu i sl. (o osobi) [visoko kotirati] |
3. | odrediti/određivati kote |