krȕniti se
krȕniti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -nēći se, gl. im. krȕnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kruniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | krunim |
| 2. | kruniš |
| 3. | kruni |
| množina | |
| 1. | krunimo |
| 2. | krunite |
| 3. | krune |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | krunit ću |
| 2. | krunit ćeš |
| 3. | krunit će |
| množina | |
| 1. | krunit ćemo |
| 2. | krunit ćete |
| 3. | krunit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | krunjah |
| 2. | krunjaše |
| 3. | krunjaše |
| množina | |
| 1. | krunjasmo |
| 2. | krunjaste |
| 3. | krunjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | krunio sam |
| 2. | krunio si |
| 3. | krunio je |
| množina | |
| 1. | krunili smo |
| 2. | krunili ste |
| 3. | krunili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam krunio |
| 2. | bio si krunio |
| 3. | bio je krunio |
| množina | |
| 1. | bili smo krunili |
| 2. | bili ste krunili |
| 3. | bili su krunili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kruni |
| množina | |
| 1. | krunimo |
| 2. | krunite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kruneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| krunio, krunila, krunilo | |
| krunili, krunile, krunila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| krunjen, krunjena, krunjeno | |
| krunjeni, krunjene, krunjena | |
Definicija
| 1. | postati okrunjena glava, vladar, ovjenčati koga krunom |
| 2. | padati s klipa, sa stabla i sl. |
Etimologija
✧ vidi krȕna
