kŕčati
kŕčati (kvŕčati) () nesvrš. 〈prez. kŕčīm, pril. sad. kŕčēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
krčati | |
prezent | |
jednina | |
1. | krčim |
2. | krčiš |
3. | krči |
množina | |
1. | krčimo |
2. | krčite |
3. | krče |
futur | |
jednina | |
1. | krčat ću |
2. | krčat ćeš |
3. | krčat će |
množina | |
1. | krčat ćemo |
2. | krčat ćete |
3. | krčat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | krčah |
2. | krčaše |
3. | krčaše |
množina | |
1. | krčasmo |
2. | krčaste |
3. | krčahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | krčao sam |
2. | krčao si |
3. | krčao je |
množina | |
1. | krčali smo |
2. | krčali ste |
3. | krčali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krčao |
2. | bio si krčao |
3. | bio je krčao |
množina | |
1. | bili smo krčali |
2. | bili ste krčali |
3. | bili su krčali |
imperativ | |
jednina | |
2. | krči |
množina | |
1. | krčimo |
2. | krčite |
glagolski prilog sadašnji | |
krčeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
krčao, krčala, krčalo | |
krčali, krčale, krčala |
1. | zvuk koji se čuje u utrobi [želudac krči]; kruliti, kruljiti |
2. | proizvoditi buku ili šumove [krči telefon] |