kreditírati
kreditírati (koga, što) dv. 〈prez. kredìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kreditirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kreditiram |
| 2. | kreditiraš |
| 3. | kreditira |
| množina | |
| 1. | kreditiramo |
| 2. | kreditirate |
| 3. | kreditiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kreditirat ću |
| 2. | kreditirat ćeš |
| 3. | kreditirat će |
| množina | |
| 1. | kreditirat ćemo |
| 2. | kreditirat ćete |
| 3. | kreditirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kreditirah |
| 2. | kreditiraše |
| 3. | kreditiraše |
| množina | |
| 1. | kreditirasmo |
| 2. | kreditiraste |
| 3. | kreditirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kreditirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kreditirao sam |
| 2. | kreditirao si |
| 3. | kreditirao je |
| množina | |
| 1. | kreditirali smo |
| 2. | kreditirali ste |
| 3. | kreditirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kreditirao |
| 2. | bio si kreditirao |
| 3. | bio je kreditirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kreditirali |
| 2. | bili ste kreditirali |
| 3. | bili su kreditirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kreditiraj |
| množina | |
| 1. | kreditirajmo |
| 2. | kreditirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kreditirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kreditiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kreditirao, kreditirala, kreditiralo | |
| kreditirali, kreditirale, kreditirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kreditiran, kreditirana, kreditirano | |
| kreditirani, kreditirane, kreditirana | |
Definicija
dati/davati komu kredit
Etimologija
✧ vidi krèdīt
