krekètati
krekètati nesvrš. 〈prez. krèkećēm, pril. sad. krèkećūći, imp. krekèći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kreketati | |
prezent | |
jednina | |
1. | krekećem |
2. | krekećeš |
3. | krekeće |
množina | |
1. | krekećemo |
2. | krekećete |
3. | krekeću |
futur | |
jednina | |
1. | kreketat ću |
2. | kreketat ćeš |
3. | kreketat će |
množina | |
1. | kreketat ćemo |
2. | kreketat ćete |
3. | kreketat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kreketah |
2. | kreketaše |
3. | kreketaše |
množina | |
1. | kreketasmo |
2. | kreketaste |
3. | kreketahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kreketao sam |
2. | kreketao si |
3. | kreketao je |
množina | |
1. | kreketali smo |
2. | kreketali ste |
3. | kreketali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kreketao |
2. | bio si kreketao |
3. | bio je kreketao |
množina | |
1. | bili smo kreketali |
2. | bili ste kreketali |
3. | bili su kreketali |
imperativ | |
jednina | |
2. | krekeći |
množina | |
1. | krekećimo |
2. | krekećite |
glagolski prilog sadašnji | |
krekećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kreketao, kreketala, kreketalo | |
kreketali, kreketale, kreketala |
1. | () oglašavati se kao žaba |
2. | (kome) pren. stalno dosadno prigovarati |