kríknuti
kríknuti () svrš. 〈prez. krȋknēm, pril. pr. -ūvši, imp. kríkni〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kriknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kriknem |
| 2. | krikneš |
| 3. | krikne |
| množina | |
| 1. | kriknemo |
| 2. | kriknete |
| 3. | kriknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kriknut ću |
| 2. | kriknut ćeš |
| 3. | kriknut će |
| množina | |
| 1. | kriknut ćemo |
| 2. | kriknut ćete |
| 3. | kriknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kriknuh |
| 2. | kriknu |
| 3. | kriknu |
| množina | |
| 1. | kriknusmo |
| 2. | kriknuste |
| 3. | kriknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kriknuo sam |
| 2. | kriknuo si |
| 3. | kriknuo je |
| množina | |
| 1. | kriknuli smo |
| 2. | kriknuli ste |
| 3. | kriknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kriknuo |
| 2. | bio si kriknuo |
| 3. | bio je kriknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo kriknuli |
| 2. | bili ste kriknuli |
| 3. | bili su kriknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | krikni |
| množina | |
| 1. | kriknimo |
| 2. | kriknite |
| glagolski prilog prošli | |
| kriknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kriknuo, kriknula, kriknulo | |
| kriknuli, kriknule, kriknula | |
Definicija
ispustiti krik, oglasiti se krikom
Etimologija
✧ vidi krȋk
