asimilírati
asimilírati (koga, što, se) dv. 〈prez. asimìlīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. asimìlīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| asimilirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | asimiliram |
| 2. | asimiliraš |
| 3. | asimilira |
| množina | |
| 1. | asimiliramo |
| 2. | asimilirate |
| 3. | asimiliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | asimilirat ću |
| 2. | asimilirat ćeš |
| 3. | asimilirat će |
| množina | |
| 1. | asimilirat ćemo |
| 2. | asimilirat ćete |
| 3. | asimilirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | asimilirah |
| 2. | asimiliraše |
| 3. | asimiliraše |
| množina | |
| 1. | asimilirasmo |
| 2. | asimiliraste |
| 3. | asimilirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | asimilirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | asimilirao sam |
| 2. | asimilirao si |
| 3. | asimilirao je |
| množina | |
| 1. | asimilirali smo |
| 2. | asimilirali ste |
| 3. | asimilirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam asimilirao |
| 2. | bio si asimilirao |
| 3. | bio je asimilirao |
| množina | |
| 1. | bili smo asimilirali |
| 2. | bili ste asimilirali |
| 3. | bili su asimilirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | asimiliraj |
| množina | |
| 1. | asimilirajmo |
| 2. | asimilirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| asimilirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| asimiliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| asimilirao, asimilirala, asimiliralo | |
| asimilirali, asimilirale, asimilirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| asimiliran, asimilirana, asimilirano | |
| asimilirani, asimilirane, asimilirana | |
Definicija
| 1. | (iz)vršiti asimilaciju; stopiti/stapati (se), izjednačiti (se), usvojiti, prisvojiti |
| 2. | (u)činiti sličnim, uzrokovati da što postane slično čemu drugome |
Etimologija
✧ vidi asimilácija
