kroatizírati
kroatizírati (što, se) dv. 〈prez. kroatìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. kroatìzīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
kroatizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kroatiziram |
2. | kroatiziraš |
3. | kroatizira |
množina | |
1. | kroatiziramo |
2. | kroatizirate |
3. | kroatiziraju |
futur | |
jednina | |
1. | kroatizirat ću |
2. | kroatizirat ćeš |
3. | kroatizirat će |
množina | |
1. | kroatizirat ćemo |
2. | kroatizirat ćete |
3. | kroatizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kroatizirah |
2. | kroatiziraše |
3. | kroatiziraše |
množina | |
1. | kroatizirasmo |
2. | kroatiziraste |
3. | kroatizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | kroatizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | kroatizirao sam |
2. | kroatizirao si |
3. | kroatizirao je |
množina | |
1. | kroatizirali smo |
2. | kroatizirali ste |
3. | kroatizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kroatizirao |
2. | bio si kroatizirao |
3. | bio je kroatizirao |
množina | |
1. | bili smo kroatizirali |
2. | bili ste kroatizirali |
3. | bili su kroatizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kroatiziraj |
množina | |
1. | kroatizirajmo |
2. | kroatizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kroatizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
kroatiziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
kroatizirao, kroatizirala, kroatiziralo | |
kroatizirali, kroatizirale, kroatizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kroatiziran, kroatizirana, kroatizirano | |
kroatizirani, kroatizirane, kroatizirana |
1. | dati/davati hrvatski oblik (o tekstovima s drugih jezika ili varijanata ili oblicima imena i prezimena), učiniti da što bude hrvatsko; pohrvatiti/pohrvaćivati |
2. | asimilirati u hrvatski nacionalni korpus, prihvatiti/prihvaćati hrvatski nacionalni identitet |