kŕnjiti
kŕnjiti (što) nesvrš. 〈prez. kȓnjīm, pril. sad. kŕnjēći, gl. im. kŕnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| krnjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | krnjim |
| 2. | krnjiš |
| 3. | krnji |
| množina | |
| 1. | krnjimo |
| 2. | krnjite |
| 3. | krnje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | krnjit ću |
| 2. | krnjit ćeš |
| 3. | krnjit će |
| množina | |
| 1. | krnjit ćemo |
| 2. | krnjit ćete |
| 3. | krnjit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | krnjah |
| 2. | krnjaše |
| 3. | krnjaše |
| množina | |
| 1. | krnjasmo |
| 2. | krnjaste |
| 3. | krnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | krnjio sam |
| 2. | krnjio si |
| 3. | krnjio je |
| množina | |
| 1. | krnjili smo |
| 2. | krnjili ste |
| 3. | krnjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam krnjio |
| 2. | bio si krnjio |
| 3. | bio je krnjio |
| množina | |
| 1. | bili smo krnjili |
| 2. | bili ste krnjili |
| 3. | bili su krnjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | krnji |
| množina | |
| 1. | krnjimo |
| 2. | krnjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| krnjeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| krnjio, krnjila, krnjilo | |
| krnjili, krnjile, krnjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| krnjen, krnjena, krnjeno | |
| krnjeni, krnjene, krnjena | |
Definicija
činiti da što bude krnje (1)
Frazeologija
⃟ krnjiti (sebi, komu) ugled činiti što protiv svojega ili čijega ugleda
Etimologija
✧ vidi kȑnj
