kúriti
kúriti nesvrš. 〈prez. kẉrīm, pril. sad. kúrēći, gl. im. kúrēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kuriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kurim |
| 2. | kuriš |
| 3. | kuri |
| množina | |
| 1. | kurimo |
| 2. | kurite |
| 3. | kure |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kurit ću |
| 2. | kurit ćeš |
| 3. | kurit će |
| množina | |
| 1. | kurit ćemo |
| 2. | kurit ćete |
| 3. | kurit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kurah |
| 2. | kuraše |
| 3. | kuraše |
| množina | |
| 1. | kurasmo |
| 2. | kuraste |
| 3. | kurahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kurio sam |
| 2. | kurio si |
| 3. | kurio je |
| množina | |
| 1. | kurili smo |
| 2. | kurili ste |
| 3. | kurili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kurio |
| 2. | bio si kurio |
| 3. | bio je kurio |
| množina | |
| 1. | bili smo kurili |
| 2. | bili ste kurili |
| 3. | bili su kurili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kuri |
| množina | |
| 1. | kurimo |
| 2. | kurite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kureći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kurio, kurila, kurilo | |
| kurili, kurile, kurila | |
Definicija
| 1. | a. (što), v. ložiti [kuriti vatru] b. () gorjeti, imati vrućicu, imati temperaturu |
| 2. | žarg. (koga) nagovarati, poticati |
Etimologija
✧ prasl. *kuriti (rus. kurít', polj. kurić), lit. kurti
