kẕviti se
kẕviti se (, oko čega) nesvrš. 〈prez. kȓvīm se, pril. sad. kẕvēći se, gl. im. kẕvljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
krviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | krvim |
2. | krviš |
3. | krvi |
množina | |
1. | krvimo |
2. | krvite |
3. | krve |
futur | |
jednina | |
1. | krvit ću |
2. | krvit ćeš |
3. | krvit će |
množina | |
1. | krvit ćemo |
2. | krvit ćete |
3. | krvit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | krvljah |
2. | krvljaše |
3. | krvljaše |
množina | |
1. | krvljasmo |
2. | krvljaste |
3. | krvljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | krvio sam |
2. | krvio si |
3. | krvio je |
množina | |
1. | krvili smo |
2. | krvili ste |
3. | krvili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krvio |
2. | bio si krvio |
3. | bio je krvio |
množina | |
1. | bili smo krvili |
2. | bili ste krvili |
3. | bili su krvili |
imperativ | |
jednina | |
2. | krvi |
množina | |
1. | krvimo |
2. | krvite |
glagolski prilog sadašnji | |
krveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
krvio, krvila, krvilo | |
krvili, krvile, krvila |