kȕglati
kȕglati (se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kuglati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kuglam |
| 2. | kuglaš |
| 3. | kugla |
| množina | |
| 1. | kuglamo |
| 2. | kuglate |
| 3. | kuglaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kuglat ću |
| 2. | kuglat ćeš |
| 3. | kuglat će |
| množina | |
| 1. | kuglat ćemo |
| 2. | kuglat ćete |
| 3. | kuglat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kuglah |
| 2. | kuglaše |
| 3. | kuglaše |
| množina | |
| 1. | kuglasmo |
| 2. | kuglaste |
| 3. | kuglahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kuglao sam |
| 2. | kuglao si |
| 3. | kuglao je |
| množina | |
| 1. | kuglali smo |
| 2. | kuglali ste |
| 3. | kuglali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kuglao |
| 2. | bio si kuglao |
| 3. | bio je kuglao |
| množina | |
| 1. | bili smo kuglali |
| 2. | bili ste kuglali |
| 3. | bili su kuglali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kuglaj |
| množina | |
| 1. | kuglajmo |
| 2. | kuglajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kuglajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kuglao, kuglala, kuglalo | |
| kuglali, kuglale, kuglala | |
Definicija
| 1. | a. baviti se kuglanjem b. bacati kugle na kuglani |
| 2. | (se) a. kretati se, valjati se poput kugle b. žarg. iron. smiješno hodati (ob. o debelim i teško pokretljivim osobama) c. žarg. smijati se jako, od srca, glasno [kuglati od smijeha] |
Etimologija
✧ vidi kúgla
