kumulírati
kumulírati (što, se) dv. 〈prez. kumùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. kumùlīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kumulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kumuliram |
| 2. | kumuliraš |
| 3. | kumulira |
| množina | |
| 1. | kumuliramo |
| 2. | kumulirate |
| 3. | kumuliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kumulirat ću |
| 2. | kumulirat ćeš |
| 3. | kumulirat će |
| množina | |
| 1. | kumulirat ćemo |
| 2. | kumulirat ćete |
| 3. | kumulirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kumulirah |
| 2. | kumuliraše |
| 3. | kumuliraše |
| množina | |
| 1. | kumulirasmo |
| 2. | kumuliraste |
| 3. | kumulirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kumulirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kumulirao sam |
| 2. | kumulirao si |
| 3. | kumulirao je |
| množina | |
| 1. | kumulirali smo |
| 2. | kumulirali ste |
| 3. | kumulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kumulirao |
| 2. | bio si kumulirao |
| 3. | bio je kumulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kumulirali |
| 2. | bili ste kumulirali |
| 3. | bili su kumulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kumuliraj |
| množina | |
| 1. | kumulirajmo |
| 2. | kumulirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kumulirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kumuliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kumulirao, kumulirala, kumuliralo | |
| kumulirali, kumulirale, kumulirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kumuliran, kumulirana, kumulirano | |
| kumulirani, kumulirane, kumulirana | |
Definicija
(na)gomilati (se), nakupiti/nakupljati (se), zbrojiti/zbrajati (se) [kumulirati naboj, fiz.]
Etimologija
✧ njem. kumulieren ← lat. cumulare
