kvintesèncija
kvintesèncija (, čega) ž
jednina | |
---|---|
N | kvintesencija |
G | kvintesencije |
D | kvintesenciji |
A | kvintesenciju |
V | kvintesencijo |
L | kvintesenciji |
I | kvintesencijom |
množina | |
N | kvintesencije |
G | kvintesencija |
D | kvintesencijama |
A | kvintesencije |
V | kvintesencije |
L | kvintesencijama |
I | kvintesencijama |
1. | fil. pov. prema antičkom i srednjovjekovnom spekulativnom nauku, peti element prirode (uz vatru, zrak, vodu i zemlju) |
2. | a. najčišća, nepomućena bit čega [kvintesencija problema; kvintesencija teorije; kvintesencija naučavanja]; srž, esencija b. najčišći, najjasniji ili najuobičajeniji primjer čega |
3. | najjači koncentrat neke tvari ili tvar u njezinu kemijski najčistijem stanju, najdjelotvorniji dio neke supstancije |