kvirilírati
kvirilírati nesvrš. 〈prez. kvirìlīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kvirilirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kviriliram |
| 2. | kviriliraš |
| 3. | kvirilira |
| množina | |
| 1. | kviriliramo |
| 2. | kvirilirate |
| 3. | kviriliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kvirilirat ću |
| 2. | kvirilirat ćeš |
| 3. | kvirilirat će |
| množina | |
| 1. | kvirilirat ćemo |
| 2. | kvirilirat ćete |
| 3. | kvirilirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kvirilirah |
| 2. | kviriliraše |
| 3. | kviriliraše |
| množina | |
| 1. | kvirilirasmo |
| 2. | kviriliraste |
| 3. | kvirilirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kvirilirao sam |
| 2. | kvirilirao si |
| 3. | kvirilirao je |
| množina | |
| 1. | kvirilirali smo |
| 2. | kvirilirali ste |
| 3. | kvirilirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kvirilirao |
| 2. | bio si kvirilirao |
| 3. | bio je kvirilirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kvirilirali |
| 2. | bili ste kvirilirali |
| 3. | bili su kvirilirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kviriliraj |
| množina | |
| 1. | kvirilirajmo |
| 2. | kvirilirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kvirilirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kvirilirao, kvirilirala, kviriliralo | |
| kvirilirali, kvirilirale, kvirilirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kviriliran, kvirilirana, kvirilirano | |
| kvirilirani, kvirilirane, kvirilirana | |
Definicija
pjevati tankim glasom; pjevati u falsetu
Etimologija
✧ lat. quiritatus: vriska, kričanje
