lȁjati
lȁjati nesvrš. 〈prez. lȁjēm, pril. sad. lȁjūći, imp. lȃj, prid. rad. lȁjao, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lajem |
2. | laješ |
3. | laje |
množina | |
1. | lajemo |
2. | lajete |
3. | laju |
futur | |
jednina | |
1. | lajat ću |
2. | lajat ćeš |
3. | lajat će |
množina | |
1. | lajat ćemo |
2. | lajat ćete |
3. | lajat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lajah |
2. | lajaše |
3. | lajaše |
množina | |
1. | lajasmo |
2. | lajaste |
3. | lajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lajao sam |
2. | lajao si |
3. | lajao je |
množina | |
1. | lajali smo |
2. | lajali ste |
3. | lajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lajao |
2. | bio si lajao |
3. | bio je lajao |
množina | |
1. | bili smo lajali |
2. | bili ste lajali |
3. | bili su lajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | laj |
množina | |
1. | lajmo |
2. | lajte |
glagolski prilog sadašnji | |
lajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lajao, lajala, lajalo | |
lajali, lajale, lajala |
1. | () glasati se (o psu) |
2. | (, što) pren. pejor. mnogo govoriti |