kálati
kálati (što) nesvrš. 〈prez. kȃlām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. kȃlān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kalati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kalam |
2. | kalaš |
3. | kala |
množina | |
1. | kalamo |
2. | kalate |
3. | kalaju |
futur | |
jednina | |
1. | kalat ću |
2. | kalat ćeš |
3. | kalat će |
množina | |
1. | kalat ćemo |
2. | kalat ćete |
3. | kalat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kalah |
2. | kala |
3. | kala |
množina | |
1. | kalasmo |
2. | kalaste |
3. | kalaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | kalao sam |
2. | kalao si |
3. | kalao je |
množina | |
1. | kalali smo |
2. | kalali ste |
3. | kalali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kalao |
2. | bio si kalao |
3. | bio je kalao |
množina | |
1. | bili smo kalali |
2. | bili ste kalali |
3. | bili su kalali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kalaj |
množina | |
1. | kalajmo |
2. | kalajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kalajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kalao, kalala, kalalo | |
kalali, kalale, kalala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kalan, kalana, kalano | |
kalani, kalane, kalana |
1. | rascjepljivati po dužini (gredu, trupac, voćku ili plod, npr. marelicu); razdvajati |
2. | reg. spustiti, porinuti u more |