jẉn
jẉn prid. 〈odr. -ī〉
Definicija
arh. mlad
Onomastika
♦ pr.: Jònke (← njem. jung, Zagreb, Zagorje, Istra), Jònkov, Jẉn (Z Slavonija), Jùnc, Jùnek (Požega), Jȕng (← njem. jung, 140, Slavonija), Jùngabel, Jùnger (Čazma), Jȕngić (140, Zagreb, Primorje, Banovina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. junъ (rus. júnyj), lit. jaunas: mlad, v. junak
