kȃjla
kȃjla ž 〈G mn -ā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kajla |
| G | kajle |
| D | kajli |
| A | kajlu |
| V | kajlo |
| L | kajli |
| I | kajlom |
| množina | |
| N | kajle |
| G | kajla |
| D | kajlama |
| A | kajle |
| V | kajle |
| L | kajlama |
| I | kajlama |
Definicija
reg. predmet kojim se što podupire da bi se dobila potrebna visina; podupirač, potporanj, šprajc, šprajca [udariti (zabiti, namjestiti) kajlu (kome), žarg. namjestiti zamku kome, napakostiti, naći argumente i sl. koji će drugoga iznenaditi i biti mu neugodni]
Etimologija
✧ njem. Keile
