káditi
káditi (se, , što, komu) nesvrš. 〈prez. kȃdīm, pril. sad. -dēći, gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kaditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kadim |
| 2. | kadiš |
| 3. | kadi |
| množina | |
| 1. | kadimo |
| 2. | kadite |
| 3. | kade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kadit ću |
| 2. | kadit ćeš |
| 3. | kadit će |
| množina | |
| 1. | kadit ćemo |
| 2. | kadit ćete |
| 3. | kadit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kađah |
| 2. | kađaše |
| 3. | kađaše |
| množina | |
| 1. | kađasmo |
| 2. | kađaste |
| 3. | kađahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kadio sam |
| 2. | kadio si |
| 3. | kadio je |
| množina | |
| 1. | kadili smo |
| 2. | kadili ste |
| 3. | kadili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kadio |
| 2. | bio si kadio |
| 3. | bio je kadio |
| množina | |
| 1. | bili smo kadili |
| 2. | bili ste kadili |
| 3. | bili su kadili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kadi |
| množina | |
| 1. | kadimo |
| 2. | kadite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kadeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kadio, kadila, kadilo | |
| kadili, kadile, kadila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kađen, kađena, kađeno | |
| kađeni, kađene, kađena | |
Definicija
| 1. | (što) paljenjem mirisne tvari širiti kȃd u obredne ili praktične svrhe |
| 2. | () ekspr. širiti kȃd, ugodan miris |
| 3. | (komu) razg. govoriti samo ono što tko želi slušati i što mu je ugodno [moćnima svi kade]; dodvoravati se, laskati, ulagivati se |
| 4. | (se) knjiš. dimiti se, pušiti se |
Etimologija
✧ vidi kȃd
