Hrvatski jezični portal

karòtēn

karòtēn (karòtīn) m 〈G karoténa〉

Definicija
biol. narančastožuti biljni pigment, ob. u žutom i narančastom voću i povrću
Etimologija
fr. carotène, njem. Karotin ≃ lat. carota: mrkva + -in