karìzma
karìzma (harìzma) ž 〈G mn -ā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | karizma |
| G | karizme |
| D | karizmi |
| A | karizmu |
| V | karizmo |
| L | karizmi |
| I | karizmom |
| množina | |
| N | karizme |
| G | karizma / karizmi |
| D | karizmama |
| A | karizme |
| V | karizme |
| L | karizmama |
| I | karizmama |
Definicija
| 1. | teol. kršć. a. pov. (u Novom zavjetu) nezasluženi spas b. (ob. mn) djelovanje Božjega Duha na pojedinog vjernika što čovjek ne može silom dobiti, Crkva ne može predvidjeti, davanjem sakramenata ne može postići, ali se ipak pretpostavljaju uvijek i posvuda (mudrost, snažna djela, težnja prema siromaštvu i sl.) c. nadnaravni dar Duha Svetoga podijeljen pojedincima radi obavljanja neke posebne zadaće ili službe u crkvenoj zajednici (dar proroštva, čudesa, govora i dr.) |
| 2. | osobine koje čovjeka čine sposobnim da pridobije i druge za svoje ideje i da ih predvodi [imati karizmu] |
Etimologija
✧ lat. charisma ← grč. khárisma: milost, naklonost
