kàmertōn
kàmertōn m
Definicija
| 1. | glazb. ustaljena visina tona, komorni ton |
| 2. | elastična čelična naprava u obliku vilice koja pri udaru daje uvijek zvuk jedne visine (prema veličini i obliku kamertona) |
Etimologija
✧ njem. Kammerton ← Kamm: zubac (za viljušku), češalj + Ton: ton, zvuk
