kȃmčiti
kȃmčiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kamčiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kamčim |
| 2. | kamčiš |
| 3. | kamči |
| množina | |
| 1. | kamčimo |
| 2. | kamčite |
| 3. | kamče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kamčit ću |
| 2. | kamčit ćeš |
| 3. | kamčit će |
| množina | |
| 1. | kamčit ćemo |
| 2. | kamčit ćete |
| 3. | kamčit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kamčah |
| 2. | kamčaše |
| 3. | kamčaše |
| množina | |
| 1. | kamčasmo |
| 2. | kamčaste |
| 3. | kamčahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kamčio sam |
| 2. | kamčio si |
| 3. | kamčio je |
| množina | |
| 1. | kamčili smo |
| 2. | kamčili ste |
| 3. | kamčili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kamčio |
| 2. | bio si kamčio |
| 3. | bio je kamčio |
| množina | |
| 1. | bili smo kamčili |
| 2. | bili ste kamčili |
| 3. | bili su kamčili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kamči |
| množina | |
| 1. | kamčimo |
| 2. | kamčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kamčeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kamčio, kamčila, kamčilo | |
| kamčili, kamčile, kamčila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kamčen, kamčena, kamčeno | |
| kamčeni, kamčene, kamčena | |
Definicija
iznuđivati moljakanjem ili jadikovanjem
Etimologija
✧ ? ekspr.
