kanònīr
kanònīr m 〈G kanoníra〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kanonir |
| G | kanonira |
| D | kanoniru |
| A | kanonira |
| V | kanoniru |
| L | kanoniru |
| I | kanonirom |
| množina | |
| N | kanoniri |
| G | kanonira |
| D | kanonirima |
| A | kanonire |
| V | kanoniri |
| L | kanonirima |
| I | kanonirima |
Definicija
pov. vojn. artiljerac u austrougarskoj vojsci s njemačkim službenim jezikom; posluživač topa, topnik
Etimologija
✧ vidi kanóna
