kanìla
kanìla ž 〈G mn kanílā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kanila |
| G | kanile |
| D | kanili |
| A | kanilu |
| V | kanilo |
| L | kanili |
| I | kanilom |
| množina | |
| N | kanile |
| G | kanila |
| D | kanilama |
| A | kanile |
| V | kanile |
| L | kanilama |
| I | kanilama |
Definicija
tehn. med. cjevčica od metala, gume, plastike, služi za umjetno hranjenje i davanje lijekova bolesnicima, za punkcije, mjerenje tlaka i sl.; šuplja igla, kateter, troakar, braunila, kantula, kanela
Etimologija
✧ fr. canule
