kancèlār
kancèlār m 〈G kancelára〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kancelar |
| G | kancelara |
| D | kancelaru |
| A | kancelara |
| V | kancelaru |
| L | kancelaru |
| I | kancelarom |
| množina | |
| N | kancelari |
| G | kancelara |
| D | kancelarima |
| A | kancelare |
| V | kancelari |
| L | kancelarima |
| I | kancelarima |
Definicija
| 1. | pov. a. u antičkom Rimu, niži sudski činovnik b. u srednjem vijeku, upravni dostojanstvenik koji sastavlja, piše, izdaje, ovjerava i čuva isprave c. bilježnik (notar) u nekim gradovima (Korčula, Hvar, Dubrovnik) |
| 2. | pov. kat. biskupov čuvar dokumenata i njegov tajnik, glavni biskupov predstavnik i njegov administrator |
| 3. | pol. upravno-političke funkcije u nekim zemljama (premijer u Njemačkoj, tajnik Vijeća kantona u Švicarskoj, u V. Britaniji predsjednik Doma Lordova i šef sudstva i sl.) |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Kancèlār (Istra), Kancèlarić (Zadar)
◊ top.: Kancèlarija (zaselak u Istri)
◊ top.: Kancèlarija (zaselak u Istri)
Etimologija
✧ lat. cancellarius ≃ cancelli: rešetke
