kapitulírati
kapitulírati () dv. 〈prez. kapitùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kapitulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kapituliram |
| 2. | kapituliraš |
| 3. | kapitulira |
| množina | |
| 1. | kapituliramo |
| 2. | kapitulirate |
| 3. | kapituliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kapitulirat ću |
| 2. | kapitulirat ćeš |
| 3. | kapitulirat će |
| množina | |
| 1. | kapitulirat ćemo |
| 2. | kapitulirat ćete |
| 3. | kapitulirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kapitulirah |
| 2. | kapituliraše |
| 3. | kapituliraše |
| množina | |
| 1. | kapitulirasmo |
| 2. | kapituliraste |
| 3. | kapitulirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kapitulirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kapitulirao sam |
| 2. | kapitulirao si |
| 3. | kapitulirao je |
| množina | |
| 1. | kapitulirali smo |
| 2. | kapitulirali ste |
| 3. | kapitulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kapitulirao |
| 2. | bio si kapitulirao |
| 3. | bio je kapitulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kapitulirali |
| 2. | bili ste kapitulirali |
| 3. | bili su kapitulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kapituliraj |
| množina | |
| 1. | kapitulirajmo |
| 2. | kapitulirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kapitulirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kapituliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kapitulirao, kapitulirala, kapituliralo | |
| kapitulirali, kapitulirale, kapitulirala | |
Definicija
| 1. | vojn. položiti/polagati oružje, potpisati/potpisivati kapitulaciju; predati se |
| 2. | pren. obeshrabriti/obeshrabrivati se, povući/povlačiti se pred zaprekama i problemima |
Etimologija
✧ njem. kapitulieren ← srlat. capitulare: postupati po odredbama ugovora ≃ capitulus: poglavlje
