Hrvatski jezični portal

karàula

karàula ž

Izvedeni oblici
jednina
N karaula
G karaule
D karauli
A karaulu
V karaulo
L karauli
I karaulom
množina
N karaule
G karaula
D karaulama
A karaule
V karaule
L karaulama
I karaulama
Definicija
vojn. fortifikacijski objekt u kojem borave vojnici i koji služi kao stražarnica, ob. na graničnim prijelazima ili mjestima s kojih se nadzire veće područje
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Karàula (350, Zaprešić), Karàvla (Primorje)
top.: Karàula (zaselak i brdo iznad Senja; lokalitet kod Šibenika; brda u Lici i Ravnim kotarima; više naselja u Bosni)
Etimologija
tur. karavulhane, karakolhane ← karakol: vojnici + perz. hane: konačište