kàur
kàur (kàurin) m 〈N mn kàuri, G kȁūrā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kaurin |
| G | kaurina |
| D | kaurinu |
| A | kaurina |
| V | kaurine |
| L | kaurinu |
| I | kaurinom |
| množina | |
| N | kauri |
| G | kaura |
| D | kaurima |
| A | kaure |
| V | kauri |
| L | kaurima |
| I | kaurima |
Definicija
pov.
| 1. | v. đaur |
| 2. | nevjernik (kršćanin) koji nije podanik Osmanskog Carstva |
Onomastika
♦ pr.: Kàurčić (Banovina), Kàurić (690, Glina, Banovina), Kàurin (420, Slavonija, Kordun), Kaurínović (160, Posavina), Kàvur (170, Zagreb, Zagorje), Kàvurić (Velika Gorica, Gvozd)
◊ mikrotop.: Kàurići (zaselak, Petrinja), Kàūrskā debèlica (brdo, Split)
◊ mikrotop.: Kàurići (zaselak, Petrinja), Kàūrskā debèlica (brdo, Split)
Etimologija
✧ tur. gȃur, gavur: zoroastrijanac ← perz. gebr
