kazívati
kazívati (što) nesvrš. 〈prez. kàzujēm, pril. sad. kàzujūći, prid. trp. kàzīvān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kazivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kazujem |
| 2. | kazuješ |
| 3. | kazuje |
| množina | |
| 1. | kazujemo |
| 2. | kazujete |
| 3. | kazuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kazivat ću |
| 2. | kazivat ćeš |
| 3. | kazivat će |
| množina | |
| 1. | kazivat ćemo |
| 2. | kazivat ćete |
| 3. | kazivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kazivah |
| 2. | kazivaše |
| 3. | kazivaše |
| množina | |
| 1. | kazivasmo |
| 2. | kazivaste |
| 3. | kazivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kazivao sam |
| 2. | kazivao si |
| 3. | kazivao je |
| množina | |
| 1. | kazivali smo |
| 2. | kazivali ste |
| 3. | kazivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kazivao |
| 2. | bio si kazivao |
| 3. | bio je kazivao |
| množina | |
| 1. | bili smo kazivali |
| 2. | bili ste kazivali |
| 3. | bili su kazivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kazuj |
| množina | |
| 1. | kazujmo |
| 2. | kazujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kazujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kazivao, kazivala, kazivalo | |
| kazivali, kazivale, kazivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kazivan, kazivana, kazivano | |
| kazivani, kazivane, kazivana | |
Definicija
izgovarati unaprijed oblikom propisan tekst ili tekst čiji se sadržaj pripovijeda (ob. o narodnoj pjesmi i pripovijetki)
Etimologija
✧ vidi kázati
