kazàmāt
kazàmāt m 〈G kazamáta〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kazamat |
| G | kazamata |
| D | kazamatu |
| A | kazamat |
| V | kazamate |
| L | kazamatu |
| I | kazamatom |
| množina | |
| N | kazamati |
| G | kazamata |
| D | kazamatima |
| A | kazamate |
| V | kazamati |
| L | kazamatima |
| I | kazamatima |
Definicija
| 1. | a. pov. prostorija u utvrdama, zaštićena od topovske vatre, služi za smještaj bolesnika, streljiva i posade b. pom. oklopljena prostorija ispod gornje palube bojnih brodova u kojoj su postolja teških topovskih oružja |
| 2. | pren. ekspr. tamnica (ob. sinonim za teško i nepravedno robijanje u slučaju političkih zatvorenika) |
Etimologija
✧ njem. Kasematte ← tal. casamatta ≃ grč. khásmata: raspukline u zemlji
